Održavanje nestabilnosti susjeda
Izraelski kontinuirani napadi na Libanon i Siriju smatraju se strategijom održavanja svojih susjeda slabe i fragmentirane, čime se održava Izrael kao najjača regionalna sila. I Libanon i Sirija već se nalaze u krhkim uvjetima zbog ekonomskih poteškoća, političke nestabilnosti i posljedica dugotrajnih sukoba. Izraelska kršenja primirja s obje zemlje, kao i njegovo odbijanje potpunog povlačenja iz Libanona, dodatno pokazuju njegove namjere da poremeti bilo kakav napredak koji bi ove zemlje mogle ostvariti prema stabilnosti.
Situacija u Libanonu i Siriji
U Libanonu, česti prijelazi Izraela preko primirja i njegovo daljnje prisustvo na libanskom teritoriju ukazuju na nepoštovanje međunarodnih sporazuma i želju za održavanjem kontrole nad granicama. U Siriji, Izrael je eskalirao napade na vojnu infrastrukturu i zauzeo teritorij duž Golan visoravni, usprkos uvjeravanjima tranzicijske vlade da nema interesa za sudjelovanje u regionalnim sukobima. Izraelski zračni udari i kopnene invazije na sirijski teritorij rezultirali su civilnim žrtvama i povećanim napetostima u regiji.
Izraelove strategije i ciljevi
Analitičari vjeruju da Izraelske akcije imaju za cilj spriječiti bilo kakvo potencijalno ujedinjenje ili napredak u Libanonu i Siriji, čime se te zemlje drže u stanju kaosa i slabosti. Gubitak odvraćajuće sposobnosti koju je ranije imao Hezbolah u Libanonu ohrabrio je Izrael da nastavi sa svojim agresivnim taktikama. Unatoč međunarodnom pritisku, Izrael se čini odlučnim u održavanju svoje dominacije u regiji putem vojnih sredstava, umjesto traženja mirnih rješenja.
Zaključak
Ukupno gledano, tekst ističe Izraelove strateške ciljeve da produlji nestabilnost u Libanonu i Siriji, održi svoj status kao regionalnu supersilu i spriječi bilo kakve pozitivne razvoje u susjednim zemljama. Odbijanje sudjelovanja u diplomaciji ili mirnim rješenjima sugerira duboko ukorijenjen militarizam u izraelskoj politici, s biranju vječne borbe umjesto trajnog mira.
Za više informacija pročitajte na aljazeera
